Kakav je život bio dar, kakva nevjerojatna igra čiji ishod nikada nije bio siguran ni konačan, a upravo mu je to davalo dubinu, upravo nas je to moglo navesti na zahvalnost za sve što nas okružuje. Kad bi nas svladali tuga ili bol, ponovno nam je baš ta neizvjesnost i promjenjivost igre davala snagu jer smo znali kako će tuga i bol jednom nestati, a tragovi koje ostave za sobom proširiti naše vidike i dati nam prostora za rast. Kako je život zapravo bio jednostavan! Sve njegove tajne mogle su biti razumljive svakom čovjeku i svatko ih je mogao dosegnuti, a tako malo ljudi je bilo tome vično. Kad bi im netko rekao da će im sutra otkriti smisao života, zacijelo bi se svi uskomešali i kao pomahnitali pohrlili na bilo koje mjesto na svijetu samo kako bi doznali o čemu je riječ. A cijela mudrost, smisao i tajna bili su unutar njih samih. Da su znali upoznati sebe, upoznali bi i druge, a time i cijeli svijet. Sve bi se zakonitosti i uzroci prostrli ispred njih i uvidjeli bi kako je ovo savršeno mjesto za život. Sve je jasno uređeno i sve ima svoje zašto. Ono što su smatrali čarolijom i u što se nisu usudili vjerovati samo tako bi postalo dio njihove svakodnevnice. Prestali bi se bojati i robovati naslijeđenim obrascima, a život bi im dao točno ono što bi od njega zatražili.