Ne donosim novogodisnje odluke. Sto sam odlucila, odlucila sam uglavnom prije mnogo godina. Potom su te odluke postale moje navike, a zatim i nedjeljivi dio mene. Uvijek moze bolje i vise i vodim se za tim, ali ne na pocetku nove godine, u okviru novogodisnjih odluka.
Pocetkom godine, i to najcesce drugoga dana u sijecnju, kad razbistrim samu sebe od svih dogadjaja proteklih dana, od svih osjetilnih senzacija raznih vrsta i intenziteta, osjetim veliku potrebu za povlacenjem u… unutrasnjost svoga Svemira. I za kreiranjem zelja.
Taj mali ritual njegujemo Moj Netko i ja godinama, ne otkrivajuci jedno drugome u potpunosti listu snova za narednu godinu, ali sluteci je. Nesto treba ostati i iznenadjenje. Iznanadjenja su zacin zivota.
Kako se snovi doista ostvaruju, popis vise nije velik onako kako je nekada, u pocecima znao biti. Jer nekadasnji su snovi s njega danas dio nasih zivota. Ali je uzbudjenje i dalje isto. Mozda i vece. I Dusa je sira. Jer zna da ovo funkcionira. Ako dopustis djetetu u sebi da se poigra. Ako volis i vjerujes.
Poneki san je ostao zacahuren u kutijici proslosti. Znala bih ga prenijeti na narednu godinu, a onda bih shvatila da mi vise ne treba. Mozda nije uistinu ni bio moj. Mozda sam ga negdje pokupila putem, misleci da govori jezikom moje Duse. A zapravo je govorio jezikom moga uma. Ili jezikom nekog drugog bica. Takvi snovi, hm, nisam sigurna ostvaruju li se bas uvijek.
I ostvaruju li se uopce.
Magija djeluje po pitanjima Duse i Srca.
Za ostalo ne jamcim.
Radujem se i ove godine ispuniti svoju stranicu snova. Jednako kao sto se radujem prolistati one od ranije i nasmijati se cudu zivota.
Zelje se stvarno ostvaruju.
Ako vjerujemo i volimo.
One koje nikako ne mogu pronaci put do svoga ostvarenja mozda ne govore jezikom nase Duse.
