Zivimo u svijetu stisnutih emocija. Zacahureni u nase nutrine. Zakljucani ponosom, strahovima, barikadama nedodirljivosti, neiskrenih izricaja. A sve kako ne bismo razotkrili emociju.

I pokazali da smo uistinu velicanstveni. Samo ljudi, a vrijedni aplauza Svemira.

Ono sto me najvise fascinira, ono sto me najvise inspirira i dotice je emocija.

Iskrena, ogoljena emocija.

I jednako cu je pozdraviti, bila ona radost ili tuga.

Radost se mnozi, tuga se dijeli kad se iskreno iskaze.

Svakodnevno osjetim oceane stisnutih Dusa koje vape za ljubavlju. I cesto im je posaljem, kako god mogu i znam, ali ona ne dopire lako do svih.

Ljudi stisnuti u sebi, otvrdjeli od nepokazivanja emocija, od navlacenja brojnih slojeva kako se ne bi razotkrili, postaju nepropusni za ljubav.

Potreba za ljubavlju postoji u svima nama.
Neki od nas su nazalost ispunjeni razlozima zasto to ne bi trebali iskazati. Cini nam se da nas ti razlozi stite od boli i razocaranja, ali oni nas drze zarobljenima u nasim ljusturama. U stisnutim stanjima u kojima postajemo nepropusni za ljubav.

Oni drze ZIVOT daleko od nas. Cini nam se da smo zivi, a zapravo nismo.

Zivot je kratak. Nepredvidiv. Moze zavrsiti prije negoli se probudimo iduceg jutra.

Ako u zivotu postoje ljudi koje volimo, pokazimo im i recimo to bez oklijevanja.

Ako sami trebamo ljubav i razumijevanje, srusimo zidove oko sebe. Ti nas zidovi ne stite ni od cega drugog, osim od samog ZIVOTA.

A sto ce nam ZIVOT bez ZIVOTA?!

P.S. Energija dvojca sa slike definitivno govori da zive u svijetu iskrenih, ogoljenih emocija:)

Zato sam neizmjerno bogata zena.

U Novu godinu s emocijom.

Ljubimmm vas!