KAD LJUBAVLJU PREOBLIKUJEŠ SVIJET

Ima tome već neko vrijeme da nisam napisala poduži tekst. Ne zato što sam zaglavila u svakodnevnici, što nemam inspiracije na prelasku godišnjih doba ili što sam onaj dio što propušta svijet duboko kroz sebe pa ga prevodi u riječi stavila na čekanje. Ne mogu taj dio sebe nikada staviti na čekanje. Jer to bi bilo kao da samoj sebi kažem da se pričekam. A to već odavno ne radim. Ni pod koju cijenu.

Nego, ima tome već neko vrijeme da nisam napisala poduži tekst jer mi je jednostavno od tekstova koje mi život trenutno piše i u koje uranjam dublje nego ikad u išta bilo kao malo žao uzeti stanku i sjesti za računalo. A danas ipak jesam. Uzela sam stanku i prepustila se glasu života koji se riječima igra kroz mene.

Kao i obično, u ovoj fazi teksta ne znam kako će on izgledati i hoću li to što želim i osjećam moći baš tako preoblikovati u riječi. I nimalo ne brinem, kao što odavno ni oko čega ne brinem. Samo puštam prstima da lete tastaturom i umu dopuštam da prevodi spoznaju u poznati oblik, u riječ.

Znaš, nedavno sam sjedila na jednom mjestu punom ljudi. Među ljudima, a sa sobom sama. Uronjena u svoje bilješke po kojima uvijek prebirem, u koje običnom, zašiljenom, drvenom olovkom uvijek dodajem nove ideje pa još malo pojačam zapisane snove, kao kad osjenčaš crtež pa on poprimi dublje konture. U tim se trenucima glasovi oko mene najprije pretvore u žamor i ne čuješ ih razgovjetno, a potom kao da sasvim iščeznu. I kad iz tog stanja duboke uronjenosti u sebe pogledaš uokolo, čini Ti se kao da im se usta otvaraju, a iz njih ne izlaze tonovi. Nešto poput nijemog filma, vjeruj mi. Zatim mi se svijest još malo proširila i imala sam osjećaj da mi duša šeta od jednog do drugog čovjeka koji nijemim glasom razgovara s onim pokraj sebe, dok potom u kratkoj pauzi otpije gutljaj pića ili povuče dim cigarete, te da mi svi oni govore na razini duše kako tragaju otkad znaju za sebe samo za jednim, samo za čistim, samo za stvarnim i autentičnim, samo za Ljubavlju.

To mi je iskustvo nije dogodilo prvi puta i nije mi bilo nepoznato, ali nikada me nije dotaklo tako snažno. Od njegove siline su mi potekle suze i pustila sam ih da padaju po mojim osjenčanim bilješkama, po malim, zlatnim konfetnim zvjezdicama koje katkad, na čuđenje konobara, prosipam po stolu pa ih skupim kad krenem odande, ostavljajući mu uvijek barem jednu. Potom sam se nasmijala, duboko udahnula i blagoslovila u sebi sve koji su bili ondje.

Izišla sam na ulicu, vjetar je snažno puhao i raznosio mi kosu i znala sam, kao što oduvijek znam i kao što ću zauvijek znati da smo svi jedno i da svi tragamo za istim – bezuvjetnom Ljubavlju.

Znaš, učili nas da je Ljubav to i to. I što god da su Ti rekli, vjeruj mi da su slično rekli i meni. Zato što su i njima rekli tako i zato što su im davno bili povjerovali. Znaš, ja sam nekako oduvijek bila skeptična u odnosu na to što su govorili. Posebice prema ograničenjima. Kao da sam se odnekud, još kao dijete, prisjećala kako Ljubav uistinu izgleda. Kao da sam, prošavši kroz Vrata zaborava u ovaj svijet, kad moramo zaboraviti što je bilo prije, prokrijumčarila mali zavežljaj sjećanja.

I to ni manje ni više nego sjećanje na Ljubav.

Znaš, reći će Ti da Ljubav nema definiciju. I nema je. Ali ipak ima mnogo toga što sam izvukla iz tog zavežljajčića i što znam da ona jest.

Ljubav je prije svega sloboda.

No, ljudi i tu u svojim umovima definiraju slobodu onako kako im najbolje odgovara. Sloboda ne znači da možemo činiti sve što nam um i tijelo požele kako bi zadovoljili neke prizemne potrebe.To ne samo da nije sloboda, već je i njeno potpuno odsustvo. Slobodna, ljubavna Duša ne robuje ni tijelu ni umu. Ona leti prostranstvima svemira i transformira sve što dotakne. Nikoga ne ograničava jer ni sebe ne ograničava. Ona je laka poput pera, nježna poput dodira krila leptira i snažna poput uragana. Slobodna, ljubavna Duša sve što čini čini s Ljubavlju i u njenu svrhu. Ona se ne ograničava ni na što, a opet je u stanju potpuno ispuniti svoje mikrosvemire i makrosvemire približiti sebi i njima samima.

Ljubav je osim slobode nadahnuće.

Ne možemo osvijestiti Ljubav niti uistinu voljeti, a da istovremeno ne nadahnjujemo sebe i onoga koga volimo. Ako nadahnuće izostaje, sasvim se sigurno dogodila neka prepreka na putu voljenja. Slobodna, nadahnuta Ljubavna duša je blagoslov ovoga svijeta i blagoslov za sve kojima dolazi ususret. Ona je sam božanski kanal koji oslobađa svakoga tko kroz njega prođe. No, mnogi i dalje nažalost nemaju hrabrosti da se tome prepuste.

Ljubav je duboki osjećaj praiskonske sigurnosti.

Ne fizičke sigurnosti, kako to ljudi često tumače. Sigurnosti na razini duše, kao kad se novorođenče nađe u toplom, majčinom zagrljaju i zna da je zaštićeno i voljeno. To je osjećaj kojeg se snažno sjećam oduvijek i koji sam prokrijumčarila s onoga svijeta u ovaj kad sam prošla kroz Vrata zaborava.

Tu sigurnost osjetim ponekad sasvim spontano, u šumi, uz obalu jezera ili mora, u dubokom pogledu nekoga koga slutim, ali i u kratkom susretu s potpunim strancem ako se spoznajemo. I pritom znam da taj osjećaj nije s ovog svijeta, da dolazi odande odakle smo jednom došli i kamo ćemo ponovno jednom otići.

Ta je sigurnost potrebna svim onim licima na kojima su zanijemile riječi i kojima je odlutao pogled u daljinu koju nisu ni zamijetili, između gutljaja, dva ili dima, dva cigarete.

Tu sigurnost ne možemo nekome dati ako je najprije ne damo sebi. I ne možemo je spoznati ni osjećati odvojeno od slobode i nadahnuća.

Slobodna, nadahnuta duša je povezana s izvorom Ljubavi.

I taj se izvor svakim davanjem iznova puni. Što više se duša iz njega napaja, to je sve veći, sve dublji, sve širi, sve bistriji.

Volim, dakle jesam. Volim hrabro, sveobuhvatno, slobodno i neograničeno. Volim nadahnuto i volim jednako makrosvemir kao i svoj mikrosvemir. Volim bez povoda reći nekome da ga volim i podsjetiti ga na Ljubav u njemu. Volim Ljubavnim štapićem prijeći preko nijemih lica, dok odsutnim pogledom otpuhuju dim cigarete i odjednom…

bez da imam objašnjenje za to, vidim kako se nekim čudom upalila iskra u njihovim očima.

Ljubav definitivno i bespovratno preoblikuje svijet.

Hvala joj!