Naizgled jednostavna priča.

Žena Dijete. Muškarac. Otok. Ljubav. Neočekivani susret. Dječak. Rasplet.

Ali samo naizgled!

Riječ je o itekako višeslojnom djelu prožetom brojnim detaljnim, gotovo opipljivim opisima ambijenta, atmosfere, odnosa i emocija gdje spisateljica poput vještog trapezista balansira između jave, sna i svega onog, na prvi pogled skrivenog, pokazujući pritom svu svoju hrabrost tako što je ogolila dušu pred čitateljem.

S jedne strane roman promatramo kao toplu priču o bezuvjetnoj ljubavi u koju se naizgled umiješao jedan Dječak. S druge strane uočavamo autoričin duboki uvid u tajne Svemira, poznate samo budnima, te njene spoznaje o životu i svijetu oko sebe koje nesebično dijeli s nama, i to nenametljivo, lakim perom poput majčinog dodira uspavanog djeteta, pazeći da u odaje naše duše ne uđe nimalo agresivno, poput kakvog nezvanog gosta. Za to vrijeme se s treće strane događa čudo. Naša unutarnja preobrazba, buđenje. Htjeli mi to to ili ne, ali netko je otvorio prozor i omogućio nam da dišemo.

Upravo to je i bio cilj ovog romana.

Upoznavši kroz priču autoričin senzibilitet, gotovo je možemo vizualizirati kako se zadovoljno smješka poput djeteta koje je izvelo nepodopštinu koju nismo očekivali.

Dijete nas je nasamarilo, ali...kako se uopće naljutiti na dijete!?

Sve pohvale za jedan novi, inovativni pristup tematici buđenja svijesti u hrvatskoj književnosti u obliku romana kojeg ujedno možemo koristiti i kao svojevrstan vodič kroz život.

-Koliko traje sada?

-Molim?

-Da, baš to, što nije jasno u pitanju, koliko traje sada? -postavi ga ponovno, hineći neku ozbiljnost iza koje se skrivala dječačka znatiželja.

-Zauvijek. Sada traje zauvijek! Jer uvijek je sada. U bilo kojem trenutku kada se zapitamo je prisutno sada. To znači da nema vijek trajanja. Traje zauvijek.

Reče ona dječje mudro...

Ana Gojević