LAVOVA POVELJA je i danas jedan od mojih najdražih tekstova.

Tekst je to spremljen s brojnim pismima i slikama u “knjige čiste ljubavi” koje ću darovati svojoj djeci kad odrastu. Iz tog razloga i većinu fotografija redovito razvijam i slažem u albume uz popratne komentare.

Svih se dvadeset točaka i danas držim. Iza svake stojim cijelim bićem. Samo sada puta tri. Tri puta utvrđeno gradivo je prilično čvrsto, rekla bih. No, sto se mene tiče, nije ga bilo potrebno ni prelaziti u praksi da bih se uvjerila da je istinito.

Sve ono sto dolazi iz Duše, može jedino i biti takvo.

Ni danas, kao ni onda kad nas je obogatilo naše Čudo sto obožava kolačiće macarone, žuti i zeleni, pa sam mu ih prije koji dan, na povratku iz rodilišta kupila na njemu najdražem mjestu da ga dočekaju kad stigne iz vrtića, ne bih ništa u ovome tekstu mijenjala.

I danas, kao i onda, kao i nekada davno dok još nisam imala djecu, ali sam ih osjećala u sebi i oko sebe, znam da ću zauvijek stajati iza svake točke.

Ne bih mijenjala ništa osim jednog,

naslova.

Jer ovo je sada

LAVOVA, MAKOVA I DANOVA POVELJA

???

Hvala, hvala, hvala na ovom prevelikom i premoćnom daru, na moja tri dječaka .

LAVOVA POVELJA

Odlukom da dođem na ovaj Svijet, prihvatio sam mnoge rizike, izazove, prilike, radosti, ali i tuge. Prošao sam kroz Vrata Zaborava kako bih zaboravio sve čime sam bio okružen u onoj drugoj, finoj i suptilnoj dimenziji i uputio se u nepredvidivu avanturu.

Kako bi moje putovanje bilo što radosnije i što više ispunjeno, odabrao sam roditelje za koje sam osjetio da će me toliko podržavati i voljeti da će mi omogućiti da do izražaja uvijek i svugdje dođem u onom čistom, izvornom obliku. Stigao sam naime lišen svih briga, strahova, ograničenja, kompleksa, maski i zaista bi bila šteta provesti Život u njihovom stjecanju kad ima toliko toga što bi mi moglo pružiti radost i puninu. Moja povelja nije samo moja, ona je povelja svakog živog bića i poruka da svjesnim odabirima možemo ovo putovanje učiniti prepunim čarolije.
S ljubavlju;

Lav

1. Voljeti ne znači posjedovati niti se vezivati. Voljeti znači drugom biću emitirati apsolutnu radost, neovisno o nama samima. Dolaskom na ovaj Svijet nisam ničije vlasništvo. Nitko me ne posjeduje. Iako se na prvi pogled može činiti da su moji mama i tata moji stvoritelji, to nipošto nije tako. Oni su samo moji vodiči kroz ovaj Svijet koje sam sam izabrao.

2. To što sam malen ne znači da nisam svjestan onoga što mi pričinjava ugodu, a što neugodu. Imam osjećaje i od nevjerojatne mi je važnosti smjeti ih izraziti bez bojazni da ću biti ismijan ili da će me se ignorirati. Ponekad ću ih možda izraziti na način koji je odraslima neprimjeren-tako da ću napraviti neku nepodopštinu ili vas nečime izbaciti iz takta. Znajte da vam njome poručujem samo i jedino jedno: Tu sam, trebam vašu pažnju, podršku, ljubav.

3. Na ovaj sam svijet, kao i svi drugi ljudi, došao sa samo dva straha. Oni su moji darovi koji mi služe da se zaštitim od potencijalne opasnosti. To je strah od buke i strah od pada. Sve druge strahove uglavnom pokupimo u svojoj okolini. Ne bih volio kroz Život nositi ostale strahove. Ova dva su mi i više nego dovoljna. Nemoj me opteretiti njima, čak i ako misliš da je dobro za mene. Nijedan strah nije dobar. Ne bih se želio plašiti izazova, otkrića, promjena, letenja, uspjeha, mraka, životinja i drugog. Kao ni Života samog po sebi. Moj je tata jednom rekao mami: „Znaš po čemu ćemo znati da smo sina dobro odgojili?! Ako se jednoga dana ničeg ne bude bojao!“

4. Želim voljeti životinjski Svijet. Na širem je planu sve živo jedno. Volio bih uspostaviti kontakt sa psima, mačkama i ostalim životinjama. One nam mogu dati nevjerojatno mnogo znanja i ljubavi. Ne bih volio provesti Život uskraćen za njihovu ljubav.

5. Ako mi se nešto ne jede, znači da moj organizam to jednostavno ne prihvaća kao ukusno ili ugodno i mogu umjesto toga izabrati nešto drugo. Siguran sam da ću na taj način biti zadovoljniji, zdraviji, sretniji. I cijeniti to što imam izbor.

6. Riječi su važne. Riječi su moćne. Ne bih volio putovati ovim Svijetom bez da mi se njima iskazuje ljubav. Ljudsko sam biće, a njima riječi mnogo znače. Uostalom, ljudi jedini komuniciraju riječima. Volio bih tako često čuti da me se voli. Svakoga dana. Da sam nešto dobro učinio. Da sam nekog usrećio. Da je netko na mene ponosan. To će mi dati poticaj da budem još bolji. To će me naučiti da i sam obasipam lijepim riječima. Riječi su važne. Riječi su moćne.

7. Kritika je rijetko kada dobrodošla. Postoji toliko drugih načina da me se nečemu nauči, da mi se na nešto ukaže. Od kritike boli moje dječje srce i unutar mene se stvaraju tijela boli. Možda ću zbog toga i sam jednom postati kritičan, a to također ne bih htio.

8. Svojim dolaskom na ovas svijet ne poznajem razlike među rasama, nacijama, religijama. Sve ljude doživljavam kao cjelinu i poznajem samo čistu, bezuvjetnu ljubav i naklonost prema svemu, barem dok se ne uvjerim u suprotno. Onaj tko postavlja granice između ljudi po pitanjima ovih kategorija, ne poznaje nažalost ljubav kao takvu. Ako jednoga dana možda zavolim nekoga tko nije moje boje kože ili dolazi iz nekog sasvim drugog okruženja, kao ljudsko biće ljubavi zaslužujem naići na odobravanje. Jer jedino bezuvjetna ljubav ima smisla. Sve ostalo je besmisao.

9. Smijeh je anđeosko glasanje. Želim se često i puno smijati te biti okružen iskrenim smijehom. Toliki su se ljudi zaboravili smijati. Nikako to ne bih htio zaboraviti.

10. Nijedna se uloga u životu ne podrazumijeva i samim time ne dobiva na važnosti. Mama ne postaje mama samim činom moga rođenja. Ona postaje mama pružanjem ljubavi, pažnje, podrške, nježnosti, time što se trudi i osluškuje moje potrebe. Isto je i s ulogom tate, bake, djeda i ostalih. Krvna veza je nešto što nema apsolutno nikakvu prednost u odnosu na ljubav. Na principu božanskog ona ionako ne postoji. Bliskost i ljubav su tajni sastojci koji neki odnos izdvajaju od drugih, a ne nikakvo krvno srodstvo.

11. Iako moji roditelji vjerojatno imaju neke vizije mog puta i dat će mi sve moguće putokaze kako bi mi ga učinili lakšim i ljepšim, taj put je na kraju krajeva samo i jedino moj i imam ga pravo sam izabrati. Pritom je najvažnije nesmetano slijediti Dušu. Samo tako se može biti istinski sretan. Ne znam kako neki mogu sebično inzistirati na nečem samo da zadovolje svoju viziju, a time nekog drugog čine nesretnim. Ovdje prije svega mislim na odabir zanimanja, partnera i svih onih odluka jednoga dana koje će me uvesti u Svijet odraslih.

12. Svatko od nas ima pravo na velike snove. Na vjeru u pozitivan ishod i u čuda. Svatko od nas ima pravo u potpunosti iskoristiti svoj potencijal i živjeti u punini. Tražiti odgovore, ne izgovore. Molim Te, dopusti i meni to. Nemoj mi govoriti da snovi i čuda ne postoje i time mi sasjeći nadu i mogućnosti u korijenu.

13. Kao dijete sanjam, maštam, istražujem, čudim se i radujem. Nema me smisla zamarati problemima iz svijeta odraslih. Ionako ću ih upoznati kad odrastem.

14. Djeca nisu jeftina radna snaga koja odraslima služi za obavljanje raznih zadataka koje sami iz nekoga razloga ne žele ili nisu u stanju napraviti. Dijete sam i moje je djetinjstvo igra, a kasnije školske obveze. Kad odrastem, imat ću i previše obveza za odrasle. Ako me poštuješ i odgajaš na ovaj način, i sam ću jednoga dana znati svom djetetu dati vrijeme za djetinjstvo. A to je izuzetno važno.

15. Ako mi nešto želiš pokloniti, pokloni mi iskren zagrljaj, osmijeh, nježnost, prijateljstvo, društvo, pažnju. Ne trebaš me obasipati skupim igračkama, a potom me ostaviti da se sam s njima igram.

16. Iako sam dijete, poštuj me kao kompletnu osobu sa svim mojim radostima, tugama, potrebama i željama. Na taj ću način i ja Tebe poštivati kad odrastem. I samo tako ćemo steći beskrajno međusobno povjerenje.

17. Ne traži od mene ono što ni sam nisi u stanju ispuniti ili dati.

18. Nemoj me hraniti ribom, već me nauči kako se ona lovi.

19. Ne prenosi na mene svoje razočaranje Svijetom. To što si se Ti možda razočarao, ne znači da svi moramo biti razočarani. Daj mi priliku da sam stvorim svoj sud i doživim Svijet u ljepšem, ako ne i najljepšem ozračju.

20. Ako pada kiša, obuci mi gumene čizmice i trči sa mnom po lokvama, raduj se i smij, to mi treba. Život je igra. Daj mi priliku da se igram!