Mama nije žrtva. Ona je Snaga. I dijete i roditelj. Učenik i učitelj istodobno. Čak malo više učenik, rekla bih.
Mama voli sebe, ali postoje trenuci na raskršću Života kad zastane kako bi dala prednost Tebi, Janje moje. Često. I tada najviše do izražaja dolazi njena snaga. Čak i kad se naizgled rasplinu svi njeni planovi i kad podigne glavu, sklopljenih očiju, nekamo prema gore, iako to gore zapravo može biti svugdje, i samo čeka neki znak da je sve u redu. A jest, u redu je.
Mami je važno da joj se Duša raduje i da se osjeća lijepo na horizontima života. Ali, još joj je važnije da se Tvoja Duša raduje, Janje moje, i da Ti pokaže svu ljepotu tih horizonta. I makar to može značiti da će je često zaboljeti tijelo u kojem stanuje jer će Te nositi svijetom na rukama ili da će toliko potrebni san skratiti za još sat, dva, tri, mjereno zemaljskim vremenom jer je bila s Tobom dok nisi utonuo u san, pa tek potom prionula na posao koji mora završiti do jutra ili nekog roka, ona nikada nije i neće biti žrtva.
Mama je snaga. I dijete i roditelj. Učenik i učitelj istodobno.
Čak malo više učenik, rekla bih.
Dok promatram vas, Janjad moja, kako se smijete, a u očima vam iskre. I dok mi i drugi govore da ih te iskre griju. Dok vam pokazujem horizonte Svijeta i zamrzavam trenutke kako bih ih nježno prenijela u vašu i moju Momentoriznicu koju ćete zauvijek nositi sa sobom, i onda kad me jednom fizički više ne bude tu…
ja znam…da sam snaga. I ljubav.
Nikada žrtva.
Volim vas. Točno onoliko koliko vi to znate.
Mama