19.08.

„Nazvao sam Te samo da pričamo…“, kaže mi jutros Njegov glas iz Samsunga koji sam potom odmah ukopčala na punjenje bez da je to mogao i primijetiti. Jer kad me nazove samo da pričamo, znam da će potrajati.

Nije da posljednjih dana ne pričamo. Na vratima, na relaciji kupanica-balkon, dok se jedno od nas tušira, a drugo stavlja rublje na sušilicu, preko ruba balkona, dok mu dobacujem ključeve koje je zaboravio, ili loptu, ili dudu ili vodilicu ili štošta drugog. Pričamo pred svitanja dok se ne oglasi alarm iz krevetića, u trgovačkom centru kad jedno drugom prezentiramo ceduljicu s popisom stvari koje moramo kupiti. Jedne pelene, trojka, jedne 4+, samo za noć, tek toliko da imamo, vlažne maramice, mali sok s likom pingvina za Pingića, nešto slatko za krizne večeri…i tako unedogled.

Pričamo u autu na kratkim relacijama kad smo sami ili u društvu onih koji još ne pričaju J

I zato, kad mi kaže: „Nazvao sam Te samo da pričamo…“, ostavljam sve, prikapčam samsung na punjenje, sjedam u pidžami na pod, prekrižim noge, ispravim se, duboko udahnem i dopustim da mi kaže sve što želi…, da razgovor teče u samo našim smjerovima. Pa mi se srce puni kao balon od helija i podiže najprije pedalj od tla, a zatim sve više i više…

I više ništa nije važno. A ono što jest, surađuje s nama. Tako Beba M spava najdubljim snom i ostavlja nam naš prostor za pričanje, a pas odgađa izlazak za kasnije.

Jer…prije nego je jutros otišao na put, bilo je tako malo vremena za pričanje. Jurnjava. Spremanje. Odvoženje Bebe L u vrtić. Dnevni planovi. Brzinski oproštaj. Lice zaronjeno u njegovu majicu u kojoj je spavao. Nedostajanje.

„Nazvao sam Te samo da pričamo…“ nešto kasnije, u datom trenutku značilo je više od svih „Volim Te“ ikada.

Bila je to najpravija moguća rečenica u najpravijem mogućem trenutku.

Nakon što smo se oprostili, ostala sam još neko vrijeme sjediti na podu, prekriženih nogu, ispravljena, srca napunjenog, glatkog, šarenog, sjajnog  kao balon od helija.

I dalje me dotiče ista vibracija. Ona što me navodi na razmišljanje o odnosima. S partnerom, prijateljima, obitelji. Sa samima sobom.

U te odnose možemo utkati toliko ljubavi, nježnosti, prisnosti, razumijevanja, topline…

Ili ne utkati.

Sami biramo.

A nema ništa ljepše, bogatije, divnije od ispunjenog odnosa punog ljubavi i prisnosti. Budimo nježni, jako nježni prema svim odnosima koji su nam važni.

Grlimo, pričajmo, volimo.

Ono što će potom uslijediti je neopisivo