„Dušo, proći ćeš kroz Vrata zaborava i nećeš se sjećati tko si. Živjet ćeš životom isposnika ili kralja i drugi će ti govoriti što ti je činiti ili ćeš ti njima govoriti što im je činiti. Pitat ćeš se pitanja čije odgovore, a da ni ne znaš, nosiš u sebi. Jer ti, dušo prekrasna, znaš sve. I svega bi se sjećala da nisi prošla kroz Vrata zaborava. Ali morala si kroz njih proći da bi sada bila ovdje. No bit će trenutaka kad ćeš u zvuku vjetra, šumu vode ili nečijem biću prepoznati svoj odraz. I tada ćeš se moći sjetiti tko si i zašto si tu. Ne zanemari taj trenutak i ne pripisuj ga svojoj mašti. Osvijesti sebe i prigrli se, dušo. Dušo prekrasna.“