Teško da se netko od nas tijekom putovanja ovim životom nije barem jednom osvrnuo na pitanje srodne duše. Što bi ona doista bila? Postoji li samo kao ideja ili ju je ipak moguće susresti, i ako jest, po čemu ćemo je prepoznati? Na što točno misle ljudi kad kažu da su upoznali svoju srodnu dušu? Jesu li oni koji vjeruju da im je život obilježen takvom dušom doista toliko blagoslovljeni kako ponekad volimo vjerovati ili to može značiti i nešto drugo, katkad i odsustvo mira i blagoslova kao takvih?
Srodna duša svoj ekvivalent ima u mnogim jezicima svijeta. Latinski anima gemella, njemački Seelengefährte, engleski soulmate samo su neki od naziva koji u svojoj biti nose iste značajke, a koje upućuju na to da smo susreli nekoga s kime nas već na prvi pogled veže duboko razumijevanje, osjećaj bliskosti, pripadanja, prepoznavanja, iskustvo neobične povezanosti, smisla ili privlačnosti koju često ne možemo objasniti razumom niti povezati s dotadašnjim iskustvima s ovoga svijeta. Odjednom imamo osjećaj kao da smo ušli u neku drugu realnost od ove u kojoj obično boravimo i kako ondje, u tom čudesnom paralelnom svemiru, nasuprot nas stoji netko u kome se, kao u ogledalu, zrcali naša duša.
Prva nas pomisao o srodnoj duši najčešće odvodi u smjeru partnerskih odnosa. Za nekoga s kime se dobro slažemo, tko nas podržava i razumije, tko je tolerantan i kome je uistinu stalo do nas, mnogi će reći da se radi o srodnoj duši. No, srodna duša zadire mnogo dublje od karaktera koji si odgovaraju i koji kao takvi stvaraju odnos pun sklada, topline i razumijevanja. Osim toga, srodna duša ne mora nužno biti povezana s partnerskim odnosima. Možemo je susresti u bilo kojem obliku, na mjestima na kojima se najmanje nadamo, u tijelu muškarca, žene ili djeteta ili bilo kojeg živog bića, katkad skrivenu iza naizgled mnogo slojeva i zidova koji će, kako joj budemo prilazili, jedan po jedan padati dok se u potpunosti ne ogoli pred nama i ne prigrli nas svojom autentičnošću i čistom, izvornom ljepotom. Srodna se duša ne prepoznaje razumom niti odgovara ovozemaljskim kriterijima za koje volimo vjerovati da bi ih netko trebao posjedovati kako bi nas očarao. Takva se duša prije svega spoznaje dubokim unutarnjim uvidima koje je teško objasniti uobičajenim vokabularom. U trenutku kada se nađe u našoj blizini, sve će se naše naježiti. Imat ćemo osjećaj kao da smo se iznutra odjednom proširili, da nam je duša zatreperila i da smo stigli pred vrata doma koji odavno tražimo. U kretnjama i zračenju te osobe, njenim rečenicama, mislima, osvrtima na prošle događaje, u svemu što je bilo i što jest, prepoznat ćemo vlastiti odraz. Pojavit će se sinkroniciteti, često ćemo u isto vrijeme pomisliti na istu stvar, rečenice će nam se nadopunjavati same od sebe i s nevjerojatnom lakoćom. Rijetko će dolaziti do šumova u komunikaciji i u blizini će nas takve osobe preplaviti čudesna snaga i energija. Ta blizina neće biti ugrožena ni kad se fizički odmaknemo jedno od drugog, a često ćemo osjećati nadzemaljsku povezanost, čak i u situacijama kada se nikada nismo fizički sreli. U konatktu sa srodnom dušom otvaraju se jedna po jedna vrata naših unutarnjih odaja, nema otpora, nema kalkuliranja, sve je prirodno i nošeno nekom spontanošću i lakoćom kakvu ranije nismo mogli ni zamisliti. U nekim slučajevima susret sa srodnom dušom može uključivati strast i želju za fizičkim kontaktom, dok ga u drugima karakterizira neizmjerna nježnost i bliskost sasvim druge vrste koja nalikuje na bezuvjetnu ljubav i razumijevanje, potpuno nezavisno od ovozemaljskih okolnosti i vezanosti kakvima inače robujemo.
Unatoč legendama koje govore o postojanju samo jedne srodne duše, odnosno nekoga tko nepotpun luta ovim svijetom u potrazi za svojom drugom polovicom koja mu nedostaje i cjelovitost može postići samo onda ako je pronađe, vjerujem kako imamo više srodnih duša. Također osjećam kako sve one u nekom djeliću postojanja putuju prema nama kako bi nas barem na trenutak dotakle i ispreplele se s nama te na taj način ispunile neki od dogovora, ugovoren davno, prije dolaska ovamo. Srodne duše uvijek za nas nose neku poruku i ako je prepoznamo, ta će poruka sasvim sigurno utjecati na daljni tijek našeg života. Misija pojedinih srodnih duša je da fizički budu neprestano negdje oko nas. U tu skupinu mogu spadati članovi obitelji, supružnik za kojeg osjećamo da pripada našoj skupini duša, bliski prijatelj ili prijateljica, dijete i slično. No, srodna duša isto tako može biti netko tko je samo nakratko svratio u naš svijet kako bi nam ostavio neku važnu poruku. Takvi susreti, nakon što poruka bude predana i usvojena, mogu naglo završiti. To katkad može biti popraćeno velikom boli, no kasnije, kad bol popusti i kad iziđemo iz ranjenog dijela bića ili uma zaogrnutog egom, možemo osjetiti duboku zahvalnost i povezanost s takvom dušom bez obzira što nam putevi više ne vode u istom smjeru.
U svome sam životu u više navrata susrela srodne duše i uvijek sam već u prvom trenutku znala da se radi upravo o njima. Možda s time ima veze i to da sam vrlo otvorena po tim pitanjima, dječje energije i mnogo više orijentirana na dušu, srce i unutarnje svjetove, nego na um i na one vanjske. I moram reći da koliko god puta sudjelovala u tom čudesnom iskustvu prepoznavanja, prožimanja, razumijevanja i radosti koja nas preplavi, pa i onda kad osjećamo da je srodna duša tu samo u prolazu i da se na našoj putanji neće zadržati duže od nekoliko trenutaka, svaki me puta preplavi ono isto čuđenje i ushićenje kada nas život spoji. Odnosi i susreti s takvim dušama eliksir su života, čak i oni koji su rezultirali rastancima i bolom. Oni nas suočavaju s nama samima, pokreću nas, navode da se zapitamo, trgnemo, okrenemo nečemu za čim odavno čeznemo, ali do sada nismo imali snage ili dovoljno motiva da se za tim povedemo. Srodna nam duša često služi kao ogledalo u kojem se svakog trenutka ogleda neki dio nas samih. Suočeni s tim dijelom, otkrivamo o sebi ono s čime se ranije nismo mogli ili znali nositi te ulazimo sve dublje u tajne postojanja i otkrivanje naše jedinstvene svrhe zbog koje smo došli na ovaj svijet.
Kad sam upoznala svog sadašnjeg partnera, između nas se stvorio nevjerojatan sloj prepoznavanja, naizgled slučajnosti, nježnosti, intime. U svemu njegovom prepoznavala sam neke davne i trenutne odjeke sebe. Sve mi je bilo novo, a opet tako blisko i poznato. Nije bilo ni traga nekakvoj nelagodi, nije ni trenutka ego preuzimao kormilo u svoje ruke, nije bilo dokazivanja, nadmetanja, predstavljanja sebe u nekim svjetovima koji nisu bili uistinu naši i što često činimo pri susretu s nekime koga želimo na prvu fascinirati. Kad malo bolje razmislim, nije ni bilo nastojanja za fasciniranjem. Sve je bilo jasno. Čisto. Otvoreno. Svi su mostovi bili spušteni, sva vrata otključana, sve karte položene na stol. Moj je život od tog trenutka poprimio jednu sasvim novu dimenziju i promijenio se na svim poljima. U mojoj sam srodnoj duši vidjela dijelove sebe koje valja zacijeliti, dijelove kojima treba oprostiti, dijelove koje treba jače zagrliti, kao i one koje treba osloboditi. Kad sam to učinila, život mi je na put doveo i brojne druge srodne duše. Kao da se odjednom sve oko mene profiltriralo i kao da su se otvorili putevi na kojima smo se počeli susretati. Tako je i danas. Smijemo se, ispreplićemo, učimo jedni od drugih, podržavamo se i grlimo u bespućima bezuvjetne ljubavi koja je i dalje mnogima od nas sasvim imaginarna i nedokučiva. A sve zato jer previše robujemo umu.
Kad drugi puta negdje susretnete nekoga za koga vam se učini da ste ga već negdje sreli, nekoga za koga vam se duša priljubi i u čijoj se pojavi ogleda dio vas, zahvalite se na tome i sjetite se da vrlo vjerojatno imate iznimnu čast svjedočiti susretu ugovorenom negdje pradavno, prije dolaska ovdje, s nekime s kime ste duboko povezani nitima neobjašnjivim umu, vremenu i prostoru kakve ovdje poznajemo.
Ako osjećate još da vam se pritom duša proširila, to je zasigurno to.
U tom se trenutku samo prepustite i uživajte, neovisno hoće li potrajati do kraja ovog putovanja ili samo jedan ovozemaljski tren.
Jer, vjerujem da se moralo poklopiti milijun zvijezda da biste se sada i ovdje susreli.
Marina Papec za APortal