Pod važnim će obično misliti na škole, titule, diplome. Ili ako već ne na njih, onda na posao od kojeg ćeš dobro živjeti. A dobro živjeti gotovo im uvijek znači imati određeni iznos na računu kojim se dobar život može kupiti.

Pod važnim će misliti i na to s kime ćeš provesti život. Tu će Ti također reći da se više povedeš za glavom, a manje za srcem. Jer ljubav ionako kao nestane, a ostane život. A za život je ponovno dobro da je taj isti život dobar. Ako imaš određeni iznos na računu kojim se dobar život kupuje. Pa ovog puta biraj one koji će i to znati, reći će.

Reći će Ti da je važno imati sigurnost. Zatim će nabrajati što sve pod time misle. Bit će tu svašta: od sigurnih poslova do sigurnih prijatelja. Od sigurnih poteza bez mnogo rizika do sigurnih ulaganja.

A onda ćeš jednom, obično nenadano, kad su Ti misli zapele putem na nekom izazovu, kad Ti je glava puna svega ili prazna od svega, ovisi na kojem si peronu života toga trena, kao ponesen nekom ludom magijom što će mirisati na slučajnost koja ne postoji, susresti negdje samoga sebe u drugom nekome. I neće biti važno je li taj netko u muškom ili ženskom tijelu, mladom ili starom, je li Te samo okrznuo u prolazu, zadržao se trenutak ili nekoliko njih.

Neće biti važno ništa od onoga što su Ti nabrajali da je važno.

Postojat će samo dodir duša na horizontu života koji će zauvijek promijeniti nešto u Tebi, čak i onda ako to nikada nećeš do kraja osvijestiti.

U moru ljudi što nas svakodnevno dotiču, ponekad naiđe netko naš. Netko tko smo mi sami, i više od toga i više od svega.

I naše ga srce primi u sebe, tako snažno i tako duboko, čak i ako nas je samo okrznuo u prolazu. Prolazit će dani i noći, a mi ćemo zauvijek osjećati na sebi njegovu vibraciju i njegov dodir, bez da nas je možda ikada dodirnuo.

Njegove će nas oči zauvijek pratiti. Ponekad ćemo se buditi noću i osjećati pritisak u grudima. Od ljubavi i nedostajanja. A onda ćemo jednom nježno otpustiti nedostajanje i zadržati samo ljubav.

Bezuvjetnu. Najdublju. Najveću.

Ako i ne znamo, mi negdje duboko ipak znamo da je točkica u kojoj smo se ovdje sreli samo kratki bljesak vječnosti u kojoj zapravo jesmo.

I na kraju će jedino biti važno da taj netko postoji.

Jer u tom kratkom trenutku nenadanog susreta, ili malo dužem, ali svejedno kratkom u odnosu na vječnost, upravo nam je to i došao reći:

Tu sam.

Sve je u redu.

Mirno spavaj

Ne brini.