31.08.

U jednom trenutku, možda nakon nekih promišljanja, nekih emocija, nekih događanja.

A možda i samo tako, iznenada i sasvim neočekivano.

Shvatiš.

Da je Život kratak.

Stvarno kratak.

Možda si tek na početku. I čini Ti se da traje vječnost, dvije, tri. Traje, da, ali u nekoj drugoj sferi.

U ovoj ovdje ne tako dugo.

I što je ljepše, što čarobnije, to si nekako svjesniji da je kratak.

No, nije to ništa tragično. Naprotiv. Što bismo da traje vječno? Vječno bismo si govorili: „Ima vremena“, vječno bismo odgađali i čekali.

Ovako uvijek možemo zastati i reći si: „Hej, nemam vremena za čekanje i odgađanje, moram živjeti, shvati me…Moram ostvariti svoje snove. Voljeti. Igrati se. Stvarati.

Jednom kad shvatiš.

Da je Život kratak.

Stvarno kratak.

Nemoj se rastužiti.

Jer to je savršena prilika.

Za početak onog najboljeg. I biranje onog što Te čini živim. Sretnim. Poletnim.

Nemaš vremena unedogled. Ali imaš trenutak za vječnost.

Kome ćeš ga dati? Nekome s kime se ne osjećaš lijepo. Gdje gledaš na sat kada će proći?

Život je kratak.

-Da se žališ na ono što Ti se ne sviđa. Za to vrijeme možeš uživati u onom što Ti se sviđa.

Usudi se ponovno prizvati ispred sebe sve Tvoje snove. Ne slušaj druge što Ti govore. Ti znaš. To su Tvoji snovi. Kratak je, sjeti se. Ali još je tu.

Kad jednom zaista shvatiš kako stvari stoje,

učinit ćeš sve da uhvatiš svoj san. Korak po korak, djelić po djelić. I sve će se okrenuti za Tebe, ne protiv Tebe.

-Nećeš kalkulirati, potrošit ćeš novac na ono što Te raduje kao onda kad si bio dijete. I na ono što istinski raduje nekog Tvog. Stvari su igračke, znaj to. Služe za zabavu i igru. Ne da bismo njima nekog fascinirali ili nešto u nama nadomjestili. Kad je dijete poželjelo igračku da bi njome drugom djetetu pokazalo da je bolje, bogatije, uspješnije? Ono se njome samo htjelo igrati. To je smisao stvari i njihovog imanja. Igra.

-Nećeš razmišljati vrijedi li noć u gradu koji su oduvijek želio vidjeti, s onim u čijem zagrljaju osjećaš zvijezde, novaca koje moraš dati za smještaj i put. Znat ćeš da su takve noći neprocjenjive. A novac samo energija. Koju možeš stvoriti, ma što Ti govorili o tome.

-Nećeš se bojati reći nekome da Te ne može lagati u lice i igrati pred Tobom igre. Hej, prekratko je. Dok trpiš njegove obmane, netko tko Te voli čeka svojih pet minuta s Tobom. Zar ćeš zaista dopustiti da Te netko tko ima problema sa sobom, uvjerava da si Ti problem, dok Te za to vrijeme Tvoj pas, mačkica, dijete, prijatelj, partner, Tvoja knjiga, ležaljka, šalica kave…, sve Tvoje čeka da mu dođeš?

-Nećeš se obazirati kad Te stanu zastrašivati da danas ne možeš imati ni jedno dijete, a kamoli više njih, ako je Tvoj san velika obitelj. Prekratko je za kalkulacije, prekratko za vjerovanje u tuđe vizije, umjesto u svoje.

-Nećeš odgađati svoje planove samo zato jer pada kiša. Jer nisi dobro spavao. Jer predviđaju gužvu na toj dionici. Jer…, jer…, jer…Jednostavno ćeš uzeti svoje spakirane kovčege i krenuti. Jer si tako odlučio. I nikako drugačije.

Kad jednom zaista shvatiš kako stvari stoje…

Probudit ćeš se samo kako bi promatrao izlazak Sunca.

Skuhat ćeš kavu u ponoć ako Ti se baš tada pije.

Otići ćeš na kraj Svijeta ako ondje stanuje Tvoj san, pokucati mu na vrata i reći mu: „Tu sam. Hvala Ti što si me čekao.“

Završit ćeš nezavršeno na način da stvari dovedeš do kraja kako si zamislio na početku ili se oprostiš s njima i otpustiš ih uz blagoslov.

Stat ćeš u lokvu ako Ti se to čini.

Kupit ćeš onu ogromnu, rozu, bijelu ili svijetlo plavu šećernu vatu ako Ti se kupuje, bez obzira što će netko Tvoj imati određeni izraz lica, pojesti je do pola, zalijepiti si prste pa je potom baciti u prvi koš za smeće. I nećeš brojati izgubljeni novac ni dobivene kalorije.

Reći ćeš potpunom neznancu da je divan ili da je nešto njegovo divno, bez ikakve namjere, potrebe, ičega. Samo i jedino zato jer si to pomislio.

Isprobavat ćeš nove stvari, reći nekome da danas ne možeš nešto odraditi jer imaš jako puno posla i da najranije možeš tek za koji dan, a potom se vratiti stranici knjige koju čitaš zamotana u deku na balkonu ili slaganju legića s djetetom ili kuhanju ručka koji Te raduje ili maženju s onim koga voliš. Bez i najmanje grižnje savjesti.

-Vozit ćeš se na vrtuljku ako poželiš.

-Spustiti se s najvišeg vrha. Na skijama. Iako su Ti rekli da si prestar da bi sada naučio skijati.

-Naručit ćeš profesionalnog fotografa da zabilježi Tvoje uspomene u Tvom Svemiru. Iako će Ti Tvoj Netko reći da on može napraviti jednako dobre fotografije.

-Nećeš pristajati na nešto samo da se zadovolji forma. Tko je uopće začetnik te forme? Ako se već radi o formama, stvori svoju formu. U svom okviru. I svojim bojama.

-Svašta ćeš. I svašta nećeš. Više ne.

Kad jednom zaista shvatiš…,

I nećeš biti nimalo razočaran i zabrinut, tek na trenutke možda malo tužan. Što je kratak, zaista kratak. A tako velik.

No, potom više ni to. Nećeš imati vremena žaliti za onim što već sada, u ovom trenutku možeš učiniti.

Voli svoj Život.