– Vjeruješ li u sudbinu? – zapita on odjednom, gledajući ispred sebe i prebirući rukom po kamenčićima.

– Vjerujem u više sudbina – odgovori mu ona, držeći bradu još na koljenima.

– Kako to misliš više sudbina?

– Lijepo. Vjerujem da nemamo samo jednu sudbinu, ako se to uopće može nazvati sudbinom. Mislim da svatko od nas ima mnogo puteva kojima može kročiti, a to znači mnogo izbora. Samo o nama ovisi koji ćemo odabrati, a svaki    nam nosi različita iskustva i ima različite posljedice po nas. Tako jedan može dovesti do jedne, nazovimo ju sudbine, a neki drugi do sasvim druge.